HT muzej: Javne telefonske govornice u HT muzeju

U HT muzeju je 21. prosinca 2007. otvorena izložba „Javne telefonske govornice iz fundusa HT muzeja“ autorice Vesne Lipovac. Na otvaranju izložbe uvodnu je riječ održala voditeljica Muzeja Dunja Majnarić Radošević, dok je izložbu otvorio Dragan Balen, izvršni direktor T-HT-ove Podjedinice za izgradnju.

Izložba je bila prigoda da se javnosti prezentira bogat fundus HT muzeja u kojem je tijekom godina prikupljen velik broj telefonskih aparata što su nekad imali funkciju javnih telefonskih govornica.

Kroz više od sto godina uporabe javnih telefonskih govornica u Hrvatskoj mijenjala se njihova uloga i važnost u društvu. U početku rijetka i ekskluzivna usluga ograničena na urbane sredine, u novije su doba javne telefonske govornice postale nezaobilazan inventar svakog javnog prostora. Prva je dokumentirana, svakome pristupačna, javna telefonska govornica postavljena u zgradi zagrebačkog željezničkog kolodvora 1889. godine.

U početku su govornice bile smještene uz telefonske centrale, u poštama te u raznim ugostiteljskim objektima. Rabljeni su obični telefonski aparati tako da je vezu uspostavljala telefonistice na centrali, a razgovor su naplaćivali zaposlenici tih ustanova. Početkom 20. stoljeća javljaju se prvi telefonski aparati s automatskom naplatom razgovora.

Uključenjem u promet prve automatske telefonske centrale u Hrvatskoj, 1928. godine u Zagrebu, stvoreni su tehnički uvjeti da korisnik samostalno uspostavi telefonsku vezu koju je prethodno platio ubacivanjem novca u aparat. Nakon toga javne telefonske govornice mogle su se postavljati i izvan zatvorenih javnih prostora pa se tako 1931. godine na zagrebačkim ulicama pojavljuju prve zatvorene samostojeće kabine. Za vrijeme Drugog svjetskog rata u uporabi su i prvi žetoni. Sljedećih tridesetak godina obilježilo je postupno širenje mreže javnih telefonskih govornica, prvenstveno u urbanim sredinama, iako su potrebe stanovništva za takvom vrstom usluga stalno bile veće od broja govornica.

Žetoni i čip kartice

U Hrvatskoj je prva automatska javna telefonska govornica za međumjesne razgovore postavljena 1975. godine u Zagrebu. Tijekom 1980-ih godina, u vrijeme čestih promjena vrijednosti novca, kovanice postaju nepraktično sredstvo plaćanja.
Stoga se 1989. godine novčani telefonski aparati preuređuju za telefoniranje s pomoću žetona, a iste se godine uvodi u uporabu i posve nova vrsta javnih telefonskih govornica – na magnetske telefonske kartice.

Za vrijeme Domovinskog rata poduzeće HPT je usprkos velikim razaranjima uporno gradilo suvremeni telekomunikacijski sustav pa se uvode i sofisticiranije javne telefonske govornice na tzv. „čip“ kartice. Nabavom velikog broja takvih telefonskih aparata sredinom 90-ih Hrvatska dostiže europske standarde po broju i vrsti javnih telefonskih govornica, a to je i vrijeme kada se na njima ostvaruje najveći promet. Od 2001. godine, zbog sve veće ekspanzije mobilne telefonije, postupno se smanjuje korištenje javnih telefonskih govornica, no i danas ih je u Hrvatskoj oko 9200.

U postavljanju izložbe te oblikovanju kataloga i promidžbenih materijala sudjelovali su i dizajneri Nina Pavlinek i Damir Prizmić.

Posebnost izložbe „Javne telefonske govornice iz fundusa HT muzeja“ predstavlja mogućnost da njezini posjetitelji s aktivne telefonske govornice smještene u izložbenome prostoru upute telefonski poziv i tako doniraju 6,10 kuna u korist jedne od humanitarnih akcija koje su trenutačno u tijeku:
1. 060 9000 Akcija „Moja mala kap“ – zaklada „Marija de Mattias“
2. 060 9007 Udruga „RTL pomaže djeci“
3. 060 9004 Akcija „Petrova trudionica“

Izložba je otvorena do konca ožujka 2008. godine.